NEZAKONITO VADJENJE PESKA U JUŽNOJ MORAVI

Piše : Politika , Toma Todorović , Foto ilustracija Dušan Stevanović

Mnogo je nezadovoljstva u Nišu i okolini poslednjih meseci zbog brojnih nepravilnosti, ali ipak posebnu pažnju zavređuje ono zbog čega su protest organizovali meštani sela Mazgraja, pored Južne Morave i na regionalnom putu Niš–Aleksinac. Oni odnedavno najavljuju radikalizaciju protesta i blokadu puteva i normalnog života ne samo u svom selu već i šire.

Iako niko nema dozvolu za eksploataciju peska (šodera i šljunka) iz korita Južne Morave, meštani sela Mezgraja kod Niša mesecima svakodnevno upozoravaju različita ministarstva i inspekcije da provere stanje na terenu i zaustave haos koji se događa u priobalju ove reke i njenih pritoka. Kako ističu, od prvih dana ove godine neprestano ukazuju da se nezakonitim i nedozvoljenim vađenjem peska uništavaju hektari plodnih polja i usevi na njima, a sve što je u prošlosti mukotrpno i decenijama rađeno kako bi se smanjila opasnost i sprečile katastrofalne poplave jednostavno se – ruši.

Na mestima gde je nekada bila uređena i velika plaža na obalama Južne Morave, gde je u letnjim mesecima uživao veliki broj Nišlija na sitnom i veoma kvalitetnom pesku, sada je na divljim separacijama nezakonita eksploatacija ovog građevinskog materijala, koju i pored brojnih zapisnika i zvaničnih nalaza inspekcijskih organa niko ne može da prekine. Uzalud su pokušaji gradskih organa Niša i Nišavskog okruga, svakako i samih meštana Mezgraje, da se stane na put nezakonitim radnjama. Iskopine ili pravi mali rudarski kopovi niču preko noći.

Iako je iskopavanje peska u priobalju reka u Srbiji zakonom zabranjeno, vlasnici separacija udaljenih tek po stotinak metara od obala ne prekidaju svoje radove. Njihove mašine odlaze nakratko posle iskopavanja peska i utovara kamiona, pa se vraćaju. I kao da se ništa nije dogodilo.

A dokle u svojoj drskosti idu i čime se sve brane vlasnici separacija najbolje govori primer jednog od njih – on skoro godinu dana tvrdi da je prikupio svu neophodnu dokumentaciju i da gradi veliki ribnjak za uzgoj konzumnog šarana. Čak se ovaj preduzetnik i budući vlasnik „proizvodnje šarana” toliko osilio da optužuje meštane Mazgraje „da od njih ne može da živi, niti gradi ribnjak jer je stalno na saslušanjima kod inspekcijskih i drugih državnih organa zbog prijava koje se protiv njega podnose”.

Prethodne zime, dokazali su fotografijama meštani Mezgraje, posečeno je drveće na obali reke, a već nekoliko meseci na mestima i u rupama na kojim je završen iskop peska prave su deponije prepune svakojakog otpada, koji dodatno ugrožava doskora zdravu životnu sredinu. Takve rupe uzrokuju i povlačenje podzemnih voda s poljoprivrednih imanja prema reci, pa meštani strahuju ne samo da će njihovi prinosi i prihodi od poljoprivrede biti desetkovani već i da će kroz nekoliko godina ponovo biti suočeni i s poplavama na koje su zaboravili jer su postojale uređene obale.

Najveću štetu, ističe se u Mezgraji, pored meštana ovog i okolnih sela u dolini Južne Morave, trpi budžet države. Po zakonu, vlasnik peska, šodera i šljunka koji se ilegalno iskopava u priobalju srpskih reka i prodaje za ogroman novac, čime se pojedinci bogate –samo je država Srbija.