Piše : Dr Slobodan Petrović Cobi , foto arhiva aleksinacbiz.com
Po popisu u Aleksincu , samo 2 osobe su “ sišle “ s uma kada je u maju mesecu 1863 brojano stanovništvo .
Aleksinac mala varoš, tada značajna, imao je oko 3500 stanovnika.
A meni značajan podatak kao psihijatru-samo dva upisana „sišejvša“.
Sišejvši znači sa uma sišao danas u prevodu mentalno obolelo lice.
Prosto neverovatno, ali istinito.
A i tačno, jer Aleksinac je i u to vreme imao dobre lekare školovane u Beču i Berlinu, pa ne verujem da nekog nisu upisali tj da se promakao.
Uporedim to sa mentalnim zdravljem danas pa mi dodje da plačem.
U popisu 1863 varoš Aleksinac je imao 1983 muških i 1685 ženskih glava.Skoro 20 posto više muškaraca.
Zbog čega tolika diskrepanca.
Tačno je da od oba srpska ustanka nije bilo ratova, pa su zadruge mušku čeljad sačuvale.
Bilo je i krajeva posebno u istočnoj Srbiji gde je zbog gladi i nemaštine bio težak običaj da se novorodjenče ukoliko je žensko ubija motikom i zakopava na njivi u prvoj brazdi.Jedna usta manje.
Računalo se da su muškarci ekonomski za porodičnu zadrugu korisniji zbog fizičke snage i stalnih ratova.
Verovatno su imali i bolju hranu, pod opravdanjem da rade teške poslove, pa treba više i da jedu, te otud slabiji imunitet kod ženske dece i češće umiranje od mnogih zaraznih bolesti koje su tada harale ne mnogo zdravstveno prosvećenom Srbijom.
No kasnije su usledili tzv muški pomori, najpre u Srpsko Turskim, pa Balkanskim, a tek Prvim svetskim ratom, pa se taj odnos malo ako ne i malo više promenio.