Sve više posla za rudare, angažovana i strana radna snaga

I dok ljudi u Aleksincu , kao tradicionalnom rudarskom mestu , na sve načine pokušavaju da se zaposle u rudniku,jer „znaju posao“ , a u pitanju su , za naše prilike i  velike plate, u Leskovcu muče muku sa rudarskom radnom snagom. Od rudarstva, sada, je na Aleksinačkim rudnicima ostalo samo naselje sa sirotinjom i mnogo rudara koji rade po nekim drugim jamama ili traže posao, a velika rudna bogatstva mrkog, veoma kaloričnog uglja i naveće rezerve škriljaca u svetu i dalje ostaju neeksploatisane .

U srpskim jamskim i površinskim rudnicima radi oko 25.000 rudara. Rudarski posao je jedan od najtežih, a to zanimanje već je deficitarno, pa u potrazi za radnom snagom i naši rudnici podzemne eksploatacije sve češće zapošljavaju strane radnike, najviše iz Makedonije i Bosne i Hercegovine. Do 2023. godine Srbija planira otvaranje od pet do sedam novih rudnika, a do rudarskog kadra verovatno ćemo i ubuduće dolaziti u inostranstvu.Rudnik „Lece“ je, prema podacima filijale Nacionalne službe za zapošljavanje u Leskovcu, u proteklih nekoliko godina više puta tražio da zaposli rudare – jamske kopače i radnike koji znaju da upravljaju rudarskom mehanizacijom.

Iako filijala pokriva ceo Jablanički okrug, na tržištu radne snage ima samo četiri osobe rudarske struke, ali ne i traženog zanimanja sa iskustvom. Poslodavac je zato zapošljavao strane državljne.

„Filijala Leskovac je u 2016. godini izdala ukupno 44 radne dozvole makedonskim državljanima za rad u rudniku, a do 12. septembra ove godine čak 23 makedonska državljanina su, bilo kroz izdavanje nove dozvole, bilo kroz produženje radne dozvole iz 2016. godine, angažovana u rudniku na poslovima rudara“, navodi Marija Stevanović iz filijale Nacionalne službe za zapošljavanje u Leskovcu.

U devet jamskih rudnika „Resavice“ većina je domaća radna snaga, ali imaju i rudara iz Republike Srpske.

„Mi smo zagovornici toga da rade naši meštani, da se ne uvozi radna snaga zbog troškova prevoza, smeštaja i, što je veoma bitna stvar, da sa rudnikom živi mesto“, ističe Miroljub Novković iz Ibarskih rudnika.

I britanski poslodavac, koji je uspešno privatizovao naše rudnike olova i cinka kod Ljubovije i Gornjeg Milanovca, a priprema otvaranje i trećeg rudnika kod Bosilegrada, u stalnoj je potrazi za rudarima.

„Konstantno imamo otvoren konkurs u našim rudnicima, javljaju se ljudi koji prolaze obuku i stalno se ulaže u obuku radnika i povećanje mera bezbednosti. Uglavnom su to ljudi iz lokalnih sredina. U slučaju da ne postoji dovoljan broj radnika, tek onda dolazi do angažovanja ljudi iz drugih zemalja“, kaže Petar Radović iz Rudnika „Mineko“ u Srbiji.

U Boru se školuje neophodan rudrski kadar za potrebe RTB-a. I u Tehničkoj školi u Kostolcu, što redovno što vanredno, godišnje iškoluju 60 učenika rudarske struke za potrebe EPS-ovih površinskih kopova uglja.

„Po našoj evidenciji jako je mali procenat koji čeka na birou u struci s obzirom na to da veliki broj sa četvrtog stepena nastavlja studije na Rudarsko-geološkom fakultetu, a ovi sa trećim stepenom nalaze posao u privrednim društvima“, naglašava Goran Nestorović, direktor Tehničke škole „Nikola Tesla“ iz Kostolca.

Samo u narednih godinu dana Srbija će dobiti tri nova jamska rudnika kojima će u prvi mah biti potrebno najmanje 100 rudara. Narednih godina potrebe za tom radnom snagom biće i utrostručene, pa bi valjalo razmišljati o organizovanim obukama.

Izvor RTS, aleksinac.biz, Foto Dušan Stevanović